srijeda, 24.10.2007.

...joj ljudi ovo moram podjeliti sa vama....

hm....sto da vam kazem...ovo je jedan napisan post upucen Tosinoj djevojci Andrijani koji me toliko dirnuo da sam ga morala podjeliti sa vama.....
...pa evo procjenite koliko topline i ljudske suosjecajnosti je u ovom tekstu...

Re #20: Andrijana Budimir: "Toše je bio moja ljubav i moj život"
(Gorazd) - 24.10.2007. 13:41
Nisam htio ništa napisati, pošto, šta se može reči čovjeku, koji je toliko izgubio, istinito, ne znam, barem ne, rječi, koje bi nešto značile. Ne mogu ni da predstavljam šta osječa Andrijana. Ali ono što je napisala "sandarijeka" to je istinito podlo, zlo, kojeg trjeba zaustavit. U engleskom bi moj odgovor bio ovakav: You are an oxygen thief and a stain on the human race. To je sve što imam reči takvoj osobi.

A Andrijani, šta da napišem, ne znam, ne znam napisat nešto takvo, da bi joj značilo, da bi joj barem malo bol oduzelo. Nisam baš čovjek, kojeg ovakve stvari često taknu. Ali slike sa sahrane, stvarno su me stisnule pri srcu. Jel bol na njih je vidna ne samo sa avion, mislim i sa svemira i nadam se sa nebjesa. Stoga, Andrijana, ne oziraj se na ljude koji ti ne žele dobro, potraži moč, smisao, da nastaviš, da preživiš.

Onaj koji napiše, da trebaš to prebolit, ne zna što govori. Toga se ne ne preboli, tu se možeš samo naučit živjet sa ogromnom prazninom koja ostane za voljenim i naučiš se živjeti sa bolom koji te prati. Nadam se, da če ti familija i prijatelji nuditi dista opore da ti živod bude barem malo lakši. Jer mi je jasno, da lijep neče biti nikada više.

Nisem baš vjeran čovjek, ali nadam se, da ako postoji nešto posle smrti, da te tvoja ljubav čeka zauvjek tamo, kde je bila prekinuta. Stoga potraži moč i preživi i sačekaj, da se opet sretnete.

Ukrast ču ovo, što je rekao netko, kad su ga pitali o smrti Tošeta: Ako sretnete boga, recite mu da je stvarno arogantan." Nije toliko bolan odlazak nekog za njega, nego je toliko bolnije to za one koje ostaju, a ostali su. čini se, po vječini samo ljudi koji su ga volili i barem jedna osoba koju je on zbilja volio nazad.
Kada sada poslušam njegove pjesme, čini mi se, da je pogotovo svaka koja govori o ljubavi napisana za Andrijanu. Nadam se da če to biti u pomoč njoj a ne u dodatno breme. A boga bi opomenuo, da dok je u svojo aroganciji napravio ovo, da barem sluša što ga molio Toše: Šalji anđele čuvare svoje, jer je duša, duše moje, čuvaj je od zla, kad ne mogu ja.

Neka ti lagana bude zemlja Makedonska Toše... Lako, je napisati za njega. A za nju? Nemam rječi, možda joj več sve napisao Toše, pa meni ne treba, jel ni ne znam.

Izvinjavam se za dugačak post, ali tko če da je brani i joj pomogne ako ne svaki ko to može? Drži se princesko Tošina.

da pojasnim.....

evo ovako, da pojasnim stvaranje ovog bloga....Imam 29 godina, udata sam i majka 2,5 godisnje djevojcice koja je prvu pjesmu u svom zivotu naucila pjevati....tosinu srce nije kamen....jer su se njegove pjesme vrtile na svim mogucim muzickim aparatima u nasem vlasnistvu....ako smo nas dvije kuhale, u kuhinji je svirao Toše, ako smo se vozile sutom na cd-u je svirao Tose..i tako je moja princeza jednog dana zapjevala...srce nije tamen...o srce nije tamen....sva sam bila ponosna, pa moja Katy naucila pjesmicu,..uljepsavao nam je svakodnevnicu svojim predivnim andjeoskim pjevanjem....Nikada nisam posebno voljela nekog pjevaca... /neka se nitko ne uvrijedi molim!/...Tonia Cetinskog eventualno....ali kada se Toše pojavio na našem glazbenom "nebu"...rekla sam....to je to....ono sto ja volim, moj stil glazbe...pogadjao me u zicu svakim stihom svojih pjesama...decko je svakoj pjesmi dao dušu....pjevao je od srca i s ljubavlju....to se iz aviona osjetilo u njegovim pjesmama.... i eto sto se dogodi...sve sto je lijepo kratko traje...tako mlad covijek....drag, bilo je dovoljno da mu poledas oci, zracio je totalno pozitivno....i ode decko.....strasno, a najgore od svega sto sad svi pretresaju njegovu obitelj i ne daju im mira da tuguju svoju bole....tko koga krivi, tko koga u kucu ne pusti, cija menaderica nije platila porez...ma strasno koliko se gorcine skupilo u ljudima da nedaju niti ljudima da pocivaju u miru....a ja kada sam cula bilo mi je toliko teško i zao kao da sam covjeka poznavala godinama....al stvarno ce mi ful faliti njegova glazba i glas...koliko tuge i bola za njim.....neka nas Toše je stvarno bio andjeo...

ponedjeljak, 22.10.2007.

....tesko je nama...a kako je samo njoj?! :-((

U sljedećem broju Extre: dramatična ispovijest Andrijane Budimir, djevojke Toše Proeskog

Dan nakon pogreba makedonske zvijezde Toše Proeskog, u njegovoj obiteljskoj kući u Kruševu razgovarali smo s njegovom djevojkom Andrijanom Budimir, koja nam je ispričala romantične trenutke njihove veze koja je pomno skrivana od očiju javnosti
"Princezo moja jedina, lepo mi pajki pa ću da te čuvam u snu. Sve ima smisla, otkad si ponovo u mom životu. Volim te, lepo mi pajki", sadržaj je jedne od posljednjih poruka koje je rukometašica i bivša srpska reprezentativka Andrijana Budimir dobila od svojeg dečka, tragično preminuloga 26-godišnjeg makedonskog pjevača Toše Proeskog koji je prošli utorak poginuo u stravičnoj prometnoj nesreći kod Nove Gradiške. Toše Proeski vozio je automobil na putu prema Zagrebu, a nakon što je prošao granicu na Bajakovu sjeo je na suvozačevo sjedalo, spustio ga i prije nego što je zaspao nazvao svoju djevojku Andrijanu. Zaželio joj je laku noć i utonuo u san iz kojeg se više nije probudio. Za makedonskim slavujem, kako su ga od milja nazvali mediji, tuguje neutješna obitelj, prijatelji, publika, ali i djevojka o kojoj je javnost jako malo znala. Jedini i glavni razlog tome bila je odluka Tošine menadžerice Ljiljane Petrović, koja se toga kobnog dana također nalazila u smrskanom Touaregu. Smatrala je da je za njegovu karijeru bolje u javnosti stvoriti imidž slobodnog pjevača. U svojem posljednjem intervjuu popularnoj makedonskoj televizijskoj novinarki Vesni Petruševskoj, samo nekoliko sati prije pogibije, na pitanje o privatnom životu odgovorio je: "Ja sam sam, usamljen. Plašim se, može biti zbog posla. najgora fobija mi je da bi djevojka bila sa mnom samo zato što sam Toše, a ne ono što jesam. Cijenim prave vrijednosti u životu. I moja bi djevojka trebala cijeniti prave vrijednosti, bila to djevojka s kojom sam u vezi ili prijateljica. U zadnje je vrijeme puno nagađanja o mojem životu, no odlučio sam ne diskutirati o njemu. Andrijana Budimir se nije vratila u Makedoniju zbog mene, ona ima neke druge planove, ali smo u zadnje vrijeme puno zajedno kao prijatelji."
Slika za javnost i prava realnost u ovom su slučaju potpuno različite. Andrijana Budimir bila je ljubav njegova života, a u travnju ove godine zbog Toše je prekinula ugovor sa španjolskim rukometnim klubom Astroc Sagunto i preselila se u Skopje gdje su živjeli u njegovoj vili u naselju Zlokuće.
Godinu dana starija Andrijana rođena je u Osijeku, a za vrijeme rata preselila se u Beograd gdje je igrala u Crvenoj zvezdi, a kasnije u RK Napredak u Kruševcu. Početkom 2001. godine potpisala je ugovor s makedonskim Kometalom s kojim je dva puta osvojila prvenstvo države, europsku ligu prvakinja i superkup. Andrijana i Toše upoznali su se na velikoj proslavi u Skopju kad je Komet osvojio Ligu šampiona 2001. Nakon tri godine veze, ponajviše zbog razdvojenosti i karijere jednog i drugog, Toše i Andrijana su prekinuli. Ona je otišla u Valenciju gdje je sljedeće dvije godine igrala za spomenuti klub. Njezin povratak u Skopje nastavak je njihove velike ljubavi koja je igrom sudbine opet prekinuta.
Dan nakon sprovoda, s Andrijanom smo razgovarali u Tošinoj obiteljskoj kući u Kruševu, točnije u njegovoj sobi koja je bila pretrpana pristiglim telegramima i obiteljskim albumima. Ovo je njezina prva izjava za javnost otkad se vratila u Skopje. Iako su je makedonski novinari uporno nazivali, odbijala je bilo kakav razgovor. Napomenimo da je ovaj razgovor tekao vrlo teško i polako jer je Andrijana cijelo vrijeme plakala, bila je potpuno odsutna i vrlo je teško sklapala rečenice. Bila je vrlo usporena od injekcija za smirenje, a na razgovor je pristala jer, kako kaže, ionako nema više što izgubiti: "Izgubila sam sve što sam imala. Sad je ionako sve svejedno."
Razgovor s djevojkom Toše Proeskog pročitajte u novoj Extri.
******************************************************************************************************

Pjesma za mog bratka,napisao je Tony Cetinski

Ostavi svjetlo na putu kojim želiš poći,
pomozi mi kad snivam, sretan i nasmijan da mogu ti doći

Podigni ruke, u bijeli hram uspravno kreni
i reci tiho svima da ostat ćeš dijete među anđelima.

A ja?
Neka mi Bog otvori oči,
neka mi nebo pojača sluh
da čujem te i vidim
u svakom snu

A ti?
Neka ti Bog podari krila
neka ti nebo podari spas
da pjevaš, pjevaš svima
da zauvijek čuju tvoj glas

Ova te zemlja voli i čuva uspomene na dane kad si bio tu,
a dragi ljudi nose te ko vječnu ranu.

A ona?
Na jastuku leži. U nebo gleda,
sklapa ruke i suze skriva što nisi s njom dok letiš s anđelima

Tony Cetinski


***dio intervjua iz EXTRA

EkskluzivnoAndrijana Budimir: "Toše je bio moja ljubav i moj život"Dan nakon poglreba tragično preminulog makedonskog pjevača Toše Proeskog njegova je djevojka Andrijana Budimir u njegovoj rodnoj kući u Kruševu novinarki Extre ispričala dramatičnu pričo o njihovoj skrivenoj ljubavi

"Princezo moja jedina, lepo mi pajki pa ću da te čuvam u snu. Sve ima smisla, otkad si ponovo u mom životu. Volim te, lepo mi pajki", sadržaj je jedne od posljednjih poruka koje je rukometašica i bivša srpska reprezentativka Andrijana Budimir dobila od svojeg dečka, tragično preminuloga 26-godišnjeg makedonskog pjevača Toše Proeskog koji je prošli utorak poginuo u stravičnoj prometnoj nesreći kod Nove Gradiške.

Toše Proeski vozio je automobil na putu prema Zagrebu, a nakon što je prošao granicu na Bajakovu sjeo je na suvozačevo sjedalo, spustio ga i prije nego što je zaspao nazvao svoju djevojku Andrijanu. Zaželio joj je laku noć i utonuo u san iz kojeg se više nije probudio. Za makedonskim slavujem, kako su ga od milja nazvali mediji, tuguje neutješna obitelj, prijatelji, publika, ali i djevojka o kojoj je javnost jako malo znala. Jedini i glavni razlog tome bila je odluka Tošine menadžerice Ljiljane Petrović, koja se toga kobnog dana također nalazila u smrskanom Touaregu.

Smatrala je da je za njegovu karijeru bolje u javnosti stvoriti imidž slobodnog pjevača. U svojem posljednjem intervjuu popularnoj makedonskoj televizijskoj novinarki Vesni Petruševskoj, samo nekoliko sati prije pogibije, na pitanje o privatnom životu odgovorio je: "Ja sam sam, usamljen. Plašim se, može biti zbog posla. najgora fobija mi je da bi djevojka bila sa mnom samo zato što sam Toše, a ne ono što jesam. Cijenim prave vrijednosti u životu. I moja bi djevojka trebala cijeniti prave vrijednosti, bila to djevojka s kojom sam u vezi ili prijateljica. U zadnje je vrijeme puno nagađanja o mojem životu, no odlučio sam ne diskutirati o njemu. Andrijana Budimir se nije vratila u Makedoniju zbog mene, ona ima neke druge planove, ali smo u zadnje vrijeme puno zajedno kao prijatelji."
Slika za javnost i prava realnost u ovom su slučaju potpuno različite.

Andrijana Budimir bila je ljubav njegova života, a u travnju ove godine zbog Toše je prekinula ugovor sa španjolskim rukometnim klubom Astroc Sagunto i preselila se u Skopje gdje su živjeli u njegovoj vili u naselju Zlokuće.


Godinu dana starija Andrijana rođena je u Osijeku, a za vrijeme rata preselila se u Beograd gdje je igrala u Crvenoj zvezdi, a kasnije u RK Napredak u Kruševcu. Početkom 2001. godine potpisala je ugovor s makedonskim Kometalom s kojim je dva puta osvojila prvenstvo države, europsku ligu prvakinja i superkup. Andrijana i

Toše upoznali su se na velikoj proslavi u Skopju kad je Kometal osvojio Ligu šampiona 2001. Nakon tri godine veze, ponajviše zbog razdvojenosti i karijere jednog i drugog, Toše i Andrijana su prekinuli. Ona je otišla u Valenciju gdje je sljedeće dvije godine igrala za spomenuti klub. Njezin povratak u Skopje nastavak je njihove velike ljubavi koja je igrom sudbine opet prekinuta.


Dan nakon sprovoda, s Andrijanom smo razgovarali u Tošinoj obiteljskoj kući u Kruševu, točnije u njegovoj sobi koja je bila pretrpana pristiglim telegramima i obiteljskim albumima. Ovo je njezina prva izjava za javnost otkad se vratila u Skopje. Iako su je makedonski novinari uporno nazivali, odbijala je bilo kakav razgovor. Napomenimo da je ovaj razgovor tekao vrlo teško i polako jer je Andrijana cijelo vrijeme plakala, bila je potpuno odsutna i vrlo je teško sklapala rečenice. Bila je vrlo usporena od injekcija za smirenje, a na razgovor je pristala jer, kako kaže, ionako nema više što izgubiti: "Izgubila sam sve što sam imala. Sad je ionako sve svejedno."
EXTRA: Tko vam je javio da je Toše stradao?
- Moja prijateljica. Ja ni danas ne vjerujem da ga više nema.


EXTRA: Kad ste se posljednji put vidjeli?
- U ponedjeljak ujutro otišli smo zajedno iz Kruševa za Skopje jer je Toše imao intervju s Vesnom Petruševskom na makedonskoj televiziji. Došao je nakon intervjua kući, okupali smo se zajedno, večerali i stalno mi je govorio: "Ne ide mi se, ne ide mi se, tako mi se ne ide." Nekoliko me puta pitao: "A da ne idem, što ti misliš?" Rekla sam mu da nazove Zuhru i kaže mu da će doći tek navečer. Bio je umoran i najradije bi ostao sa mnom. No, ipak je odlučio ići i rekao mi: "Tu me čekaj. Tu me čekaj i nikamo ne idi." Bio je tako sretan što sam tamo. A i ja sam bila. Teško smo se razdvajali jedno od drugoga. Neposredno prije odlaska uzeo je ključeve svoje Bube koju je toliko volio jer je mislio da taj auto ima dušu. Toše je i inače jako volio automobile. Dao mi je taj ključ i rekao: "Evo ti, vozi bubicu i čuvaj mi se." Nazvao me kad su prošli granicu i rekao: "Lepo mi nankaj, i meni se spava. Volim te najviše na svijetu." I to je zadnje što mi je rekao. Nakon toga je zaspao zauvijek. O Bože, zašto si mi ga uzeo... Ja još uvijek ne vjerujem da ga nema. Kako ću živjeti sad bez njega? Bio mi je sve na svijetu.


EXTRA: Vozač Georgij Georgijevski vaš je dobar prijatelj.
- Nemojte me pitati da li ga krivim. Ne krivim ga. Tošu i Đolu ispratila sam oko 23.15. Đole mi je veliki prijatelj i to što se dogodilo bila je božja sudbina. Uvjerena sam da bi Đole i poginuo umjesto njega da je mogao. Volio ga je više od sebe. Bili su nerazdvojni. On se neće nikada riješiti krivnje u sebi. Georgij je vozio Tošu jer je njegov vozač bio tjedan dana na godišnjem.


EXTRA: Mnogi ne znaju da ste upravo vi najveća ljubav u njegovu životu. Toše je u svojim intervjuima izjavljivao da još nije pronašao ljubav svog života te da želi da ga netko voli zbog njega, a ne zbog njegova uspjeha. Noć uoči pogibije, u intervjuu Vesni Petruševskoj rekao je da ste prijatelji. Zašto?
- Toše je bio pod velikim pritiskom javnosti. Naša je veza bila tajna samo iz jednog razloga - zbog njegove menadžerice Ljiljane Petrović koja je tvrdila da se to ne smije iznositi u javnost. Inzistirala je da Toše u javnosti ima imidž slobodnog momka. On se nije s tim slagao i rekao mi je da pričekam do Nove godine, da prođu svi ovi koncerti, pa ćemo to onda staviti na svoje mjesto.


EXTRA: Kakav je bio vaš odnos s Ljiljanom Petrović? U već spomenutom inetrvjuu Toše je rekao da mu je ona bila kao druga mama.
- O nikome ne želim reći ništa loše. Slika u javnosti bila je potpuno drugačija. Ljiljana jedino mene nije nikada uspjela otjerati od njega. Sad će se ionako mnoge stvari saznati, Ljiljana njemu nikada nije bila druga majka.

EXTRA: Je li vam smetalo to što vas je na neki način skrivao?
- Rekla sam mu - to je tvoja karijera i ti odlučuješ. S druge strane, nisam se htjela eksponirati i pristala sam na to. Vratila sam se zbog njega i uopće mi nije bilo bitno hoće li novine znati da li ja postojim u njegovu životu ili ne. Ja sam znala da postojim.


EXTRA: U jednom ste intervjuu izjavili: "Prepuna sam ozljeda, no prije svega želim obitelj s troje djece. Uzalud mi sav novac ako toga nemam." Je li vaša veza s Tošom išla u tom smjeru?
- Jako smo željeli djecu, ali zbog njegove karijere u ovom trenutku to nije bilo moguće. Prije nekoliko mjeseci, jednu se večer vratio s puta i rekao mi da ima poklon za mene. Odmah sam htjela znati što je, ali mi je rekao da pričekam u sobi na katu. Mislila sam da je neka torta koju treba staviti u hladnjak. Nakon nekoliko minuta pozvao me natrag. U rukama je držao štene zlatnog retrivera. Rekao mi je: "Evo ti pas, da bar neko vrijeme ne kukaš više za bebu." Kad je rekao da se zove Bas, rekla sam mu da ga je trebao nazvati Klavir. Bila sam tako sretna. Po cijele dane smo se igrali s njim. Bio je prava beba. Prije samo nekoliko dana bili smo u jednom kafiću sa svojim društvom, bio je jako sretan i dobro raspoložen. Uzeo je mikrofon, pjevao mi pred svima i onda rekao: "Još godinu dana i hoću da mi rodiš dijete." Ne sjećam se da sam ikada osjetila veću sreću.

| komentari (3) | print | # |

---

In memoriam....

TODOR TOŠE PROESKI rođen je 25. siječnja 1981. godine u Kruševu u Makedoniji. Njegovi roditelji Dominika i Nikola već su u najranijoj dobi primijetili nevjerojatni glazbeni talent te su ga odmalena usmjeravali prema karijeri glazbenika. Diplomirao je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Skopju kao jedan od najboljih studenata svoje generacije i jedan je od rijetkih školovanih pop glazbenika na prostoru cijele bivše Jugosl

Svoju kratku, ali blistavu karijeru Toše Proeski započeo je 1996. godine na dječjem festivalu Makfest, nakon čega je nastupao na raznim festivalima u Makedoniji i redovito osvajao nagrade publike i stručnih žirija.

Karijeru je započeo spektakularnim koncertom u Skopju

Godine 1999. izdao je debitantski album "Nekade vo Nokta" ("Negdje u noći"), na kojem je surađivao s najpoznatijim makedonskim pop autorima, između ostalih, s legendarnim skladateljem Grigorom Koprovom, koji je zaslužan za njegove prve glazbene uspjehe. Iste godine, Toše je održao prvi samostalni koncert u Skopju, na kojem je, unatoč lošem vremenu, uživalo desetak tisuća obožavatelja.

Godine 2000. Toše Proeski osvojio je treće mjesto na makedonskom predizboru za Pjesmu Eurovizije, nakon čega je izdao drugi album "Sinot Božji", kojim se zacementirao u vrhu makedonske pop glazbe. Upravo u to vrijeme započeo je suradnju sa srpskom produkcijskom kućom BK Sound pomoću koje je počeo razvijati karijeru u zemljama bivše Jugoslavije. Njegov talent ubrzo su prepoznali slušatelji diljem Balkana pa je iste godine osvojio "Oscara popularnosti".

Proglašen "kraljem pirata"

Svoj treći studijski album "Ako me pogledneš vo oči" snimio je u Grčkoj i objavio ga 2003. godine. Pjesma "Čija si" s tog albuma postala je jedan od njegovih najvećih hitova, a album je promovirao u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Srbiji i Bugarskoj, nakon čega je zaradio epitet "kralja pirata". Njegovi su se nosači zvuka, naime, mahnito prodavali diljem bivše Jugoslavije, no on i njegova izdavačka kuća nikad na njima nisu zaradili, obzirom da su bili djelo pirata i preprodavača.

Svoj osebujni vokal Toše Proeski nastavio je usavršavati u New Yorku, s poznatim profesorom pjevanja Williamom Reyom, koji je učio i Luciana Pavarottija. Godine 2003. dobio je Humanitarnu nagradu majke Tereze te je postao UNICEF-ov ambasador dobre volje.

Godine 2004. predstavljao je Makedoniju na Eurosongu s pjesmom "Life", no unatoč favoriziranju medija osvojio je 14. mjesto. Iste godine snimio je pjesmu "This World", koja je postala UNICEF-ova himna, a otprilike u to vrijeme potpisao je ugovor s diskografskom kućom Dallas Records, koja se otad brinula za njegovu karijeru u Hrvatskoj i Sloveniji.

Tko ne zna za "Srce nije kamen"?

Album "Po Tebe" ("Nakon tebe") 2005. godine izdan je na cijelom prostoru bivše Jugoslavije te je zabilježio rekordnu prodaju, baš kao i njegov prvi album za hrvatsko tržište "Pratim te". Sve veća medijska pažnja na našim prostorima te su ga godine dovele do Mire Buljana i Antonije Šole, autora njegovih najvećih hitova. Na Hrvatskom radijskom festivalu 2006. godine nastupio je s pjesmom "Srce nije kamen", koju su ZAMP i brojne domaće radio postaje proglasile hitom godine, a na kraju je završila u najavnoj špici sapunice "Zabranjena ljubav", u kojoj je Toše gostovao u nekoliko epizoda. Osim toga, snimio je duet s Tonyjem Cetinskim "Lagala nas mala", koji mjesecima nije silazio s vrhova domaćih top lista.

U proljeće ove godine Toše je ponovno nastupio na HRF-u, osvojivši Grand prix s pjesmom "Veži me za sebe", koja je po broju emitiranja nadmašila prethodni hit godine.

Vlasnik najprodavanijeg singla i albuma

Duet "Volim osmijeh tvoj" s Antonijom Šolom proglašen je najprodavanijim singlom ove godine, nakon čega je Toše izdao album "Igre bez granica", koji se trenutačno nalazi na vrhu top liste najprodavanijih albuma u Hrvatskoj.

Povodom izlaska albuma, Toše Proeski održao je spektakularnu promociju u zagrebačkom klubu Tvornica, nakon čega su ga hrvatski mediji proglasili "ultimativnom balkanskom zvijezdom".

Miljenik publike i struke

U moru kvazi pjevača koji preplavljuju glazbeno tržište, Toše Proeski oduvijek je bio poznat kao nevjerojatni talent i pravi profesionalac. Za sebe je često govorio kako "postoji zbog publike", dok su mu kritike uvijek bile manje važne. Jedan je od rijetkih izvođača na našim prostorima koji je imao odvojene diskografske projekte za svaku zemlju bivše Jugoslavije, a u svakoj od njih redovito je dobivao najvažnije glazbene nagrade. Omiljen među kolegama glazbenicima i obožavan od strane tisuća obožavatelja, Toše Proeski bio je i ostat će jedan od najsvjetlijih trenutaka pop glazbe na ovim prostorima.

TOŠE PROESKI, KRATKA BIOGRAFIJA PO
GODINAMA

* Rođen 25. siječnja 1981. godine, Prilep, Makedonija
* 1996. i 1997. „Melfest“, pobjednik festivala
* 1998. , „Skopje festival“, nacionalni izbor za pjesmu Eurovizije („Ostani do kraja“)
* 1998., započinje suradnju s makedonskim skladateljem Grigorom Koprovim i stvara svoje prve velike hitove „Usne na usnama“ i „Sunce u tvojoj zlatnoj kosi“ s kojima na velika vrata ulazi u sam vrh makedonske scene
* 1999. prvi ekskluzivni ugovor s kućom „Avalon“ i 15. svibnja objavljuje svoj debi album „Nekade vo nokta“ („Negdje u noći“)
* 1999., „Skopje festival“, prva nagrada publike („Tvoji poljupci na mojoj bijeloj košulji“)
* 1999., ljeto – Skopje, prvi samostalni koncert
* 2000. godine za album “Nekade vo nokta“ osvaja prestiže nagrade „12 veličanstvenih“ i to za najbolji muški vokal, najbolji koncert godine, najbolji video...
* 2000. „Skopje festival“ nacionalni izbor za pjesmu Eurovizije („Zlatni prsten napravljen od suza“), 3. mjesto
* 2000., lipanj; novi album „Sinot Božji“
* 2000./2001. kao student glazbene akademije sudjeluje u opereti
* 2001. Podgorica Festival, 2.mjesto sa pjesmom „Nemir“
* 2001., ožujak – Skopje, 5 zaredom raspordanih koncerata
* listopad 2002., objavljuje treći album: „Ako me pogledaš u oči“
* studeni 2002. Toše kreće na veliku turneju
* 2003. pobjeda na velikom festivalu „Beovizija“ s pjesmom „Čija si“ koja postaje veliki hit, a Toše kreće graditi međunarodnu karijeru
* 2003. pobjeđuje na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije i
* 2004. u Turskoj predstavlja Makedoniju sa pjesmom „Life“
* 2004. objavljuje album „Dan za nas“, 4. po redu i prvi za teritorij Hrvatske i Slovenije
* 2005. „Pratim te“
* 2007. „Božilak“

| komentari (1) | print | # |

---

nedjelja, 21.10.2007.

...jedina....

| komentari (0) | print | # |

---

Slavuj anđeoskog glasa...Toše Proeski!!!

| komentari (0) | print | # |

---

za pocetak....

| komentari (1) | print | # |

---

Crna kronika
16.10.2007 19:36
HRVATSKA U ŠOKU, NACIONALNA ŽALOST U MAKEDONIJI:
Poginuo Toše Proeski: Smrt malog princa anđeoskoga glasa


U stravičnoj prometnoj nesreći u 6,25 sati na 170. kilometruautoceste Zagreb - Lipovac sati kod Zapolja nedaleko Nove Gradiške poginuo je makedonski pjevač Toše Preoeski (26), nova glazbena pop ikona i najveći idol mladih na ovim prostorima. Toše je, iako je bio vezan na suvozačkom mjestu, preminuo na mjestu nesreće, vozač Gerorgi Georgievski (32) teško je ozlijeđen, dok je Tošina menandžerica Ljiljana Petrović (49), koja je bila na zadnjem sjedištu, zadobila samo lakše ozljede.


Automobil VW Touareg makedonskih registarskih oznaka SK 485 RK kojim je u pravcu Zagreba upravljao Georgi Georgievski iz Skoplja pretjecao je tegljač s prikolicom talijanskih registarskih oznaka BG 28680. Vozač tegljača, Beograđanin Slaviša Kuzmanović, kaže da je osjetio silinu udara u lijevi dio prikolice i da tako nešto nije doživio. Pretpostavlja da je Tošin vozač u prevelikoj brzini klonuo za volanom pretječući kolonu automobila, te se od siline udara u lijevi dio kamionske prikolice Touareg odbio od tegljača i udario u zaštitnu ogradu na autocesti, a njegovi dijelovi i kotač bili su razbacani na pedesetak metara kolnika. Navode Kuzamnovića potvrdio je i istražni sudac Stjepan Franić.


Velika tuga u Makedoniji

Toše je u noći s ponedjeljka na utorak krenuo s menadžericom i vozačem iz Skopja za Hrvatsku, kako bi do jutra stigao u Zagreb, gdje su ga jučer čekale brojne poslovne i promo obveze prema svom diskografu i izdavaču njegova novog (hrvatskog) albuma, “Igre bez granica”, Hit Recordsu: u srijedu je, naime, Toše u Poreču trebao snimiti spot za pobjedničku pjesmu Hrvatskog radijskog festivala “Veži me sa sebe”, a već sutra čekalo ga je snimanje emisije za Zuhrin show “69” na HTV-u.


Proeski se nalazio na suvozačevom mjestu.No, umjesto u Zagrebu Toše Proeski završio je jučer ujutro na patologiji novogradiške bolnice u koju su odmah po objavi vijesti iz Zagreba dojurili njegovi najbliži prijatelji i poslovni suradnici: producent Miro Buljan, skladatelj i prijatelj Nenad Ninčević, te pjevačica, glumica i autorica stihova za Tošin novi album Antonija Šola. U bolničkoj kapelici Uzvišenja svetom križu velečasni Luka Slobođanac je već služio svetu misu zadušnicu, koju su djelatnici bolnice posvetili poginulom Proeskom. Vrlo potreseni i slomljeni zbog gubitka prijatelja, teško su nakon mise pronalazili riječi.


Policijski očevid nakon teške nesreće

- S Tošom sam posljednju puta bila nedavno u Makedoniji, a s Ljiljanom sam se čula jučer. Nemam riječi, u šoku sam. Tošu ću pamtiti po njegovoj duši - rekla je uplakana Antonija Šola.
Na misi je bila i Ljiljana Petrović, Tošina menandžerica, pod sedativima i u teškom šoku. Prošla je bez fizičkih ozljeda. U novogradiškoj bolnici se doznaje da vozač Georgi Georgieski ima težak potres mozga i rasjekotine po licu.

Prema izjavama očevidaca i prvim informacijama koje su Tošini zagrebački suradnici po dolasku u Novu Gradišku uspjeli izvući iz teško shrvane menadžerice Petrović, koja od šoka isprva uopće nije mogla komunicirati, čini se da je vozač (dok su Toše i ona spavali na svojim sjedalima) vozio prebrzo (oko 200 km na sat!) te da je u trenutku pretjecanja tegljača izgubio kontrolu nad vozilom.

Menadžerica se sjeća samo stravičnog praska, udarca te loma stakla i lima, te njezina i vozačeva očajničkog i bezuspječnog pokušaja da izvuče prignječenog Tošu ispod hrpe lima i goleme lokve krvi. A prema posljednjim informacijama, obdukcija na novogradiškoj patologiji pokazala je da je Toše (uz hematome i u golemoj lokvi krvi) preminuo trenutačno - zbog pucanja trećeg (vratnog) kralješka. Koji nitko, pa ni makedonski slavuj anđeoskog glasa, nikada nije preživio. Tako “mali princ” domaće glazbene scene više nikad neće zapjevati “Srce nije kamen”, kao ni svoju najdražu makendonsku tradicionalnu pjesmu: “Zajdi, zajdi...”

****************************************************************************************************

| komentari (1) | print | # |

---

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.